„Drevni i lijepi jeziče Hrvata“ naslov je programa kojim smo 17. ožujka 2017.  u II. osnovnoj školi Vrbovec obilježili Dane hrvatskoga jezika i 50. obljetnicu potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika.

 Za učenike naših četiriju osmih razreda 4. školski sat bio je sat povijesti hrvatskoga jezika na kojem su ih polaznici dodatne nastave iz hrvatskoga jezika i Literarne družine, čiji je voditelj Vesna Švarc, prof., podsjetili, uz prezentaciju, na prve spomenike hrvatske pismenosti, borbu za hrvatski književni jezik i pravopis – osobito na razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda i reformatora  slovopisa Ljudevita Gaja.

Pročitano je i svih deset točaka Deklaracije, a završili smo čitanjem pjesama o hrvatskome jeziku članova Literarne družine Leone Falčević, koja je napisala sonet za hrvatski jezik, Sare Budimir. Marije Dropulje, Dorotee Basar, Lee Ranilović. Leonarde Oštrec, Silvije Čiritović, Marine Pejić, Lucije Grežine, koja je pisala kajkavskim narječjem, Mislava Koščevića, Dore Kos i Maje Bogati.

Nazorov sonet „Hrvatski jezik“ recitirao nam je Ivan Nikolić, a završili smo pjesmom – pjevanjem Gajeve budnice.

Pjesme literata  mogli ste pročitati tijekom Dana hrvatskoga jezika od 11- do 17. ožujka

 na plakatima u predvorju. Evo nekih stihova:

Silvija: O hrvatskom mislim dan i noć i pjevam mu pjesme…

Leonarda: Hrvatski u meni sja!

Lucija: Znate kak cvetje diši?

            E, tak diši domača reč!

Leona: Čaroban si i nježan poput sna,

            uvijek nam svaka otvaraš vrata.

MARIJA: Hrvatski jezik je moja glazba, moje note.

                 Glazba koja ne prestaje

                 niti nestaje

MAJA: Moj hrvatski je lijep kao livada cvijeća

MISLAV: Kada kažem hrvatski,

                to je kao glazba u mojim ušima.

DORA: Hrvatski jezik je moja glazba, moje note

              koje se svaki dan ponovo pišu.

LEA:To je za mene

         najljepši jezik na svijetu!    

SARA: Bez tebe, jeziče moj,

            ovu pjesmu napisala ne bih!