Piše: Ema Mrazović, VIII. d

Fotografije: Mateo Bajić

54. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva djece jedina je manifestacija u Hrvatskoj posvećena isključivo filmskom stvaralaštvu osnovnoškolaca. Jednom godišnjem, svaki puta u drugom gradu, okupe se ponajbolji najmlađi hrvatski filmaši i njihovi mentori. Ove je godine Revija održana od 5. do 8. listopada u Makarskoj, a kako je bilo saznajte iz pera filmašice i novinarke Eme Mrazović, koja je predstavljala II. osnovnu školu Vrbovec s mentorom Mateom Bajićem.

Iz Zagreba smo autobusom krenuli prema Makarskoj. Svi su bili pospani pa je u busu bilo jako tiho. Putovali smo otprilike 8 sati, a u hotel „Rivijera” stigli smo oko 14:30 h. Nakon što su se sudionici smjestili u svojim sobama, svi smo krenuli prema hotelu „Meteor”, gdje su se u podzemnoj prostoriji održavale sve projekcije, ceremonija otvaranja te svečana dodjela nagrada. Nakon ceremonije pogledali smo prvu projekciju i tiho komentirali filmove.

Drugi je dan padala kiša i bilo je hladno. Ujutro sam, nakon doručka, s drugim filmašima kuglala na otvorenom igralištu. Išlo nam je poprilično dobro, a onda je Leda pri svom trećem bacanju prenisko zavitlala kuglu, udarila i okrhnula kameni rub trake, kugla joj se odbila o koljeno, a ona nije znala bi li radije plakala od boli ili smijeha (a i mi s njom). Oko 11 h otišli smo u šetnju kraj obale i naišli na restoran sa sladoledom. Naravno da smo svi morali uzeti barem jednu kuglicu, većinom Oreo. Taj smo dan pogledali najviše projekcija, čak pet. Naš film „Cajke” prikazan je prvi u trećoj projekciji i zbog gromoglasnog pljeska publike smatram ga našim velikim uspjehom. Nakon svake projekcije  uslijedio je razgovor Međunarodnog dječjeg žirija s autorima. Razgovarali smo na engleskom jeziku, a mene su pitali odakle nam ideja te je li bilo teško snimiti taj film. Odgovorila sam: „Yeah, actually our camcorder microphone is ambiental, so we had problems with backgroud noise all the time, and people didn’t really want to be filmed, so yeah, it was kinda hard.”  U četvrtoj projekciji prikazan je film „Jazavac” Osnovne škole Zapruđe iz Zagreba. Glavno je pitanje bilo zašto djevojke dječaka na kraju filma nazovu „jazavcem”. Fran je objasnio da jazavcem zovu smotanca ili idiota u žargonu. Dvorana je umirala od smijeha. Ostatak projekcija provela sam drijemajući, pokušavajući razumijeti animacije, jedući kikiće i crtajući u mraku. Navečer smo svi bili u disku do 23 sata. Fran je dobio titulu novog Michela Jacksona, a ja sam uglavnom stajala iza njega i Lede te jela čips.

Treći je dan također padala kiša pa je zbog vremenskih nepogoda otkazan izlet u Park prirode Biokovo. Umjesto Biokovom, prošetali smo gradom. U 17:45 prikazivao se norveški film „Operacija Arktik”. Nakon što smo ga odgledali, otišli smo u hotel i čekali zadnju projekciju te dodjelu nagrada. Film „Jazavac” osvojio je drugo mjesto prema ocjeni Stručnog  žirija te prvo mjesto prema ocjeni Međunarodnog dječjeg žirija u kategoriji igranog filma. Ostali smo ugodno iznenađeni kada je dječak iz Međunarodnog dječjeg žirija rekao da su „Cajke” osvojile drugo mjesto u slobodnoj kategoriji. Dobili smo karanfil, knjigu „Kako napisati scenarij” i kolače. Nakon podjele diploma i vrećica, neki su autori intervjuirani. Ivan, koji je osvojio prvo mjesto u kategoriji animacije, imao je samo nekoliko sekundi prije početka intervjua kada se dosjetio da ima žvaku u ustima. S obzirom na to da nije bilo nikakvog koša, nitko nije imao maramice pri ruci, žvaka se našla u mojoj ruci gdje je ostala do kraja intervjua. Kada smo izašli van, Laura me dočekala sa smiješkom i prikladno otpjevala  pjesmu o karanfilima. Vratili smo se u hotel, ali nismo išli u disko. Pred samim ulaznim vratima sobe ispustila sam gazirani sok iz ruku, a boca je udarcem u pod pukla pri dnu i sok je počeo prštati na sve strane pa više nismo imali problema sa štrigama i gušterima. 
 

Četvrti dan zakasnili smo na doručak, ali imali smo još čipsa pa smo ga riješili u nekoliko minuta. Spremili smo kofere i otišli šetati. Oko 14 h, kada je polazio moj bus, svi smo se izgrlili i oprostili se bez ijedne suze. Razmijenili smo kontakte i prihvatili zahtjeve za prijateljstvo na fejsu. Na relaciji Karlovac - Zagreb stali smo na odmorištu i počastili se u Burger Kingu. U Vrbovec smo se vratili oko 21 h.