13. 5. 2016., iako petak, bio je naš sretan dan.  Naša mala družina krenula je autobusom u Negovec, rodno mjesto Marije Jurić Zagorke. U našoj područnoj školi dočekala nas je učiteljica Alojzija Tvorić Kučko sa svojim veselim društvom. U znak dobrodošlice, učenicima su ispričali zanimljivosti o Zagorki, a onda smo zajednički rješavali kviz kako bismo utvrdili koliko smo naučili o Zagorkinom životu do sada.

Izašavši iz prostorija škole,  saznali smo da su na prostoru školske zgrade i školskog dvorišta, u vrijeme kad se rodila Zagorka, bile gospodarske zgrade. Učiteljica Alojzija pokazala nam je u kojem smjeru je bilo veliko imanje baruna  Raucha na kojem se Marija Jurić rodila. Saznali smo i da je padom plemstva imanje porušeno, a ciglu, kojom je bilo građeno, mještani su iskoristili kako bi sagradili svoje kuće. Zagorkina bista u školskom dvorištu jedini je podsjetnik da je ovdje rođena.

Putovanje smo nastavili brzom cestom prema Zagrebu.  Prošetali smo Tkalčićevom ulicom i fotografirali se uz njezin spomenik. U Memorijalnom stanu, u kojem se nalazi Centar za ženske studije, primila nas je Ana Zbiljski koja  je bila iznenađena učeničkim poznavanjem Zagorkina života i rada. Održala nam je krasno i vrlo iscrpno predavanje kojim je upotpunila naše znanje. Saznali smo da je Gordana nastajala osam godina te da je Zagorka znala i slikati. Vidjeli smo sliku koju je naslikala. Dojmilo nas se što je živjela  u velikom stanu od 140 kvadrata na odličnoj lokaciji na Dolcu. Učenike je oduševio pogled koji se pruža iz stana.

Putovanje smo nastavili šetnjom po gornjogradskim ulicama koje su spominjane u Zagorkinim romanima. Točno u podne bili smo ispod kule Lotrščak iz koje je pucanj topa označio 12 sati.

Umorni od šetnje, ali izuzetno sretni i zadovoljni,  vratili smo se u naš Vrbovec. Naše putovanje time ne završava jer iduće godine obilježavamo 120. godinu škole u Negovcu i 70. godišnjicu  smrti Marije Jurić Zagorke.